Organizacija..!
--------------------------------------------------------------------------------------
Nakon proslave ostalo nam je 945KM .
Od tada, troskovi su bili kako slijedi:
22.08.2007 Kopija snimka RTV Vogsca =10 KM
13.10.2007 Fotografije za pofesore (22 veliki format, 39 10x15) = 47,9 KM
20.10.2007. Kopiranje i oprema printable DVD za profesore (5x11) = 55 KM
Ukupno = 112,9 KM
Na preostalih 832,1 KM dodali smo nesto malo Musha, Aida, Lasta i ja, pa sam, prema dogovorima na forumu i na sastanku 19.12.2007, danas uplatila 900 KM na ime Jelicic Mia, kao pomoc za lijecenje.
Za slijedecu priliku, fond cemo formirati iznova!
---RACUNI-RACUNI-RACUNI-RACUNI-RACUNI-RACUNI----
-----------------------------------------------------------------------------------------
Osvrt na organizaciju proslave 25 godina mature..!
By Ljiljana
Sve se pocelo kotrljati pocetkom decembra 2006,
kada je Gagi na nekoliko adresa poslao mail sa prijedlogom da se organizira godisnjica... Tokom narednih mjesec dva, moj se razred poceo okupljati, prebrojavati i vidjelo se da je, za pocetak, dovoljan broj ljudi zainteresiran da dodje. Javila sam se Gagiju krajem januara, i dobila od njega imena ljudi koji su se do tada njemu javili da pomognu u organizaciji. Vec za nekoliko dana sastali smo se u Karabitu: Sibi iz IV7, Sabina iz IV5 i Aida iz IV8. Podijelili smo zaduzenja ko ce kontaktirati koji razred, ne bi li nam uspjelo da iz svakog razreda imamo po jednog koordinatora, barem po jednu osobu koja ce prikupiti kontakt podatke za ostale i proslijedjivati informacije.
Taj dio nije isao bas najbolje. Nismo uvijek imali srecu da se obratimo nekome ko ima dovoljno volje pa tako i vremena da se po tom pitanju malo angazira i potrudi se da dosegne sve nekadasnje drugove iz razreda. Imali ste priliku vidjeti prozivku i otvorene pozive na Gagijevoj stranici... Ponovni prosireni sastanak koordinatora u Karabitu negdje u maju, bio je prosiren samo Zeljkom iz IV1.
Pocetkom juna odrzana je «generalna proba»...
sastali smo se 8.juna u restoranu Lights na Grbavici, i bilo nas je skoro 50. Za tu priliku su dosli neki iz generacije koji nisu mogli doci u augustu. Kada bismo sastavili sve koji su bili na jednoj od ove dvije proslave, mislim da bi bilo oko 170 ljudi : ) Bilo je lijepo i zanimljivo... zahvaljujuci ovom uvodu nismo bas svi bili sokirani tokom susreta u augustu ... ali poslije smo zakljucili da je nedostajala neka komunikacija medju prisutnima – ovako smo se razisli uglavnom ne znajuci koga smo vidjeli : )
Sastanak u Buldogu pocetkom jula,
gdje nam je Siber bio domacin, bio je vec u sirem sastavu. Bilo je nove raje iz IV10, IV2, IV11. Tu smo se dogovorili da se prvobitni termin za okupljanje u gimnaziji pomjeri sa 10 na 11 sati... nabacili smo na papir scenario dogadjanja koji je obuhvatio i Okrugli stol, proslavu u Domu mladih.... pripremili dopise Gradonacelnici, Federalnoj ministrici obrazovanja i nauke, Kantonalnom ministru za kulturu i Gradskom vijecu. Dogovorili smo se ko ce uspostaviti prvi kontakt sa Domom mladih, koji je bio ocijenjen kao najpozeljnija lokacija za odrzavanje proslave.
Siber je ukljucio direktoricu Gimnazije koja je narednog dana suradjivala u pripremi dopisa i pridruzila nam se kao potpisnik zahtjeva.
Sibi i ja smo narednih dana isli u Dom mladih
na razgovor i dobili ponudu: 60 KM po osobi, sto bi ukljucilo svedski stol, jedno pice, muziku i mogucnost emitiranja nasih sadrzaja na ekran. Nije nacinjen definitivan dogovor – jer dok se na tu sumu doda neki iznos koji bi pokrio i konzumaciju za profesore i nekolicinu iz generacije, dobije se barem 70KM sto nije bas objektivna cijena provoda za jednu noc – pogotovo ako znamo da pokriva samo jedno pice... Odlucili smo sacekati rezultate zahtijeva za sponzorstvo.
A rezultati su, u najkracem, bili slabi i neblagovremeni za korektno planiranje budzeta proslave.
Odziv institucija je bio nikakav:
niko od pozvanih nije nam niti odgovorio informacijom da li bi se ukljucio u planirani okrugli stol ili ne. Nismo dobili niti jednu odbijenicu – ali niti bilo kakvu reakciju uopce. Tako je to u vrijeme godisnjih odmora....
Visestruko kontaktiranje Federalnog ministarstva za obrazovanje i nauku urodilo je ipak savjetom, da osnujemo fondaciju koja bi ostvarila sve ciljeve navedene u nasim dopisima, a tako bi i komisija mogla razmatrati molbu nekog pravnog tijela i imati racun na koji bi eventualno uplatila neka sredstva.... te je tu priskocio Siber sa ASK Fondacijom (ciji je jedan od osnivaca) a koja ima ciljeve koji su se u nas projektic povezivanja, reintegracije, obrazovanja, tradicije, solidarne podrske.. .lijepo uklapali. Tako smo ponovo adresirali nasu molbu, u ime ASK fondacije, i jos postoji nada da ce nas mozda i obradovati nekim malim prilogom... (da ne ostavljamo bas sve na preopterecenu Gagijevu stranicu, prema zelji, saljem dopise na uvid...)
Tokom jula je najvise toga ucinjeno...
osim upornog i visestrukog kontaktiranja institucija, kontaktirani su i potencijalni sponzori. Rezultat nije bogzna kakav, ali nesto se ipak skupilo : )
Od Turistickog saveza Kantona Sarajevo trazili smo prilican broj razlicitih turistickih materijala, i dobili ih. Dogovorili smo povoljnu ponudu za stampanje informativnih listica.
Nermina iz IV2 je obezbijedila 150 majica od BH Telekoma, za koje je Siber iz IV7 izradio logo, a Ostoja iz IV5 obezbijedio stampanje. ( Ako ste zadovoljni izgledom majica, odajte priznanje i cistoci nasih gepeka, kroz koje su sve one prosle nekoliko puta.... ) Mirsada iz IV3 se angazirala na prikupljanju turistickih ponuda, koje zbog cijene ipak nisu prihvacene, a i na obezbjedjivanju popusta kod Hyndai rent-a-car. Ja sam kontaktirala Terme, da dobijemo popust za bazen, sjetila sam se i ulicnog slikara koji radi sarajevske i bosanske motive, i popularnog kafea gdje se slusa jazz ... Trazili smo i poundu od Green Visions i na nju smo dosta cekali, ali kad Sibi trzne telefon, odgovor stize odmah sutradan : ). Ponuda za izlete je bila dosta povoljna i atraktivna... zao mi je da nije bilo zainteresiranih. Saznajem i da je iskoristeno samo 11 kupona za bazene u Termalnoj Rivijeri... Ne znam da li je iko iskoristio ostale mogucnosti ali – sponzorima hvala!
U samom foto-finishu,
kada je postalo jasno da necemo (barem ne blagovremeno) dobiti sa bilo koje strane finansijsku pomoc koja bi izmedju ostalog smanjila pojedinacno ucesce troskove same proslave, htjeli smo ponovo pregovarati sa Domom mladih. Nazivala sam direktorovu sekretaricu 2. augusta, rekla je uzvratiti poziv kad razgovara sa direktorom, pa nije... na srecu, isti dan sam kontaktirala direktora Termalne Rivijere da vidim kako cemo konkretizirati obecani popust kod koristenja bazena, a on je ponovio interes da oni budu domacini nase proslave.
To je upravo dobro doslo, jer reakcije iz Doma mladih nisu slutile na dobro .... tamo su me usmeno izvijestili da je direktor na godisnjem... da sad ne mogu mijenjati uslove koje je on predlozio... razgovarala sam sa jos dvije nove osobe, i ispalo je da ce njihova ponuda ostati 60 KM, s tim sto uopce ne ukljucuje pice, a i ne znaju hoce li biti tehnicki podrzano na nacin kako smo to ocekivali. Da sve ozvanicimo, poslali smo isti zahtjev za ponudu – Termama 2., Domu mladih 3. augusta. Neke dvije varijante ponude Doma mladih su navodno cekale na potpis...
Rezultat: Od Termi smo u ponedjeljak dobili dvije ponude:
meni svedskog stola za 25KM i za 30KM po osobi; fiksnu cijenu tehnicke podrske i DJ-a od 400 KM bez muzike uzivo, a ponuda je ukljucivala i 50% popusta prilikom koristenja bazena za sve goste na veceri po principu «jedan placa, drugi ulazi gratis».
Sracunali smo da sa 40KM po osobi mozemo platiti i muziku uzivo, kao i pokriti troskove konzumacije za profesore i ponekog kolegu. To vece smo se sastali u City Pub-u i odlucili se da prihvatimo ponudu Termalne Rivijere i odredimo cijenu po osobi u visini 40 KM.
A sutradan je stigao dopis od Doma mladih u kojem su nas obavijestili da ne mogu u tako kratkom roku od «samo pet radnih dana» organizirati proslavu... a ja bih, prije nego da prihvatim i takvo odbrojavanje, i tako nevjerovatno objasnjenje od institucije koja se bavi i ugostiteljstvom i organizacijom velikih javnih priredbi – pomislila da su shvatili da nisu konkurentni i da su radije sami odustali. Ili im se mozda nije radilo na tome u vrijeme godisnjih odmora....
Za to vrijeme, koordinatori po razredima su obavjestavali ljude.
Koordinatori su bili : Zeljka za IV1, Nermina za IV2, Mirsada za IV3, trebalo je da to bude Senad za IV4... zatim Sabina i Ostoja za IV5, Emirka ali i i Amra za IV6, Sibi, Semira, Arijana i prof.Kajevic za IV7, Gagi i Aida za IV8, Dijana i Venka za IV9, Ciro i Sanja ali i Kapic i Merdina za IV10, Anja i Semra za IV11 te Musa i ja za IV1m.
Svi navedeni su barem nesto ucinili u pripremama, skupljanju korisnih informacija te informiranju ostalih. Ako sam nekoga propustila, mea culpa : ). Podsjetite me.
Pokusali smo informirati generaciju i putem medija,
pa smo postavljali informaciju o proslavi na razlicite web site-ove, a kada su bili izvjesni svi termini i lokacije, poslali smo i neku najavu za stampu. Nekoliko dnevnih listova je i objavilo najavu, a Radio M je nasnimio jedan prilog koji je emitiran u cetvrtak 9.8. uvecer, a i u petak 10.8. ujutro. To je opet imalo povratnog efekta na ostale medije pa su, kao sto ste vidjeli, dosli i u subotu, da pripreme svoje priloge o odrzavanju godisnjice. O godisnjici su pisali SAN, Azra, Avaz, Nezavisne novine, a RTV Vogosca je snimila i radio i TV prilog koji su emitirani u ponedjeljak i utorak nakon proslave. Ako je neko jos nesto «ulovio» molim neka posalje informaciju ili pdf press clippinga Gagiju za nasu kolekciju : ))
Sve se pocelo desavati u zadnji cas:
i preuzimanje odstampanih majica, i utvrdjivanje termina i blagoslov gimnazije za utakmicu, i ugovaranje pa onda otkazivanje muzike uzivo... Ponuda za izlete je ipak odstampana na obicnom papiru, umnozena u petak poslijepodne... Planirali smo profesorima slati postom oficijelne pozivnice, ali u utorak, kada smo znali mjesto odrzavanja centralne proslave je bilo vec kasno za to, pa smo ih iskontaktirali telefonom. Stampanje informativnog listica cekalo je konacnu ponudu za izlete sa datumima, koja je kasnila... u cetvrtak je nacrt formiran i otisao na provjeru sponzorima, a u petak u ranim popodnevnim satima nacinjene isprave u stampariji, da bi vec u 5 sati listici bili preuzeti.
Najtezi dio cijelog dogadjaja za mene osobno
je bilo jutarnje okupljanje u gimnaziji. Na moju zalost, samo su se predstavnici IV10 pojavili u zakazanom terminu; jedan je razred poslao zamjensku ekipu koja je ulozila dobru volju ali je morala dobiti instrukcije o bas svemu jer su upali u to potpuno neinformirani... jedan razred je malo kasnio... drugom su osvjetlali obraz dvojica iz dijaspore koji nisu bili informirani o pomjeranju termina, pa su pomogli pri istovaru materijala ... a ostali su dolazili -.kako-ko i kasnili iz kojekakvih razloga... tako da je zakazano okupljanje koordinatora u 10 sati, kada smo se trebali dogovoriti o svim detaljima, preuzeti majice i materijale po razredima - jednostavno propalo. Uz to, ljudi su pri dolasku sretali staru raju i zadrzavali se vani, pa mi je preostalo da ih pojedinacno trazim i zovem ih unutra, da svakom pojasnjavam slijedece korake... trajalo je to do 11 sati... a ja sam, tako privrzena redu, radu i disciplini, bila vrlo blizu nervnog sloma ... : )) Jos kad tome dodamo novinare koji su htjeli razgovarati i praviti svoje priloge...
A tek prikupljanje koordinatora nakon prozivke po razredima, radi preuzimanja novca i primopredaje preuzetih stvari - razvuklo se to do kraja utakmice, tako da sam jedva i vidjela svoj razred kako igra kosarku ... i gubi : ( . Svako zlo ima svoje dobro.
Bilo je veselo i opusteno nakon svega toga u kaficu kod Reska. Moj se razred nije tu puno zadrzao, jer smo odlucili da iskoristimo prestanak kise i odemo zajednicki na mezar nasem Ciri, koji je poginuo na pocetku rata.
U restoranu Tropskog vrta na Termalnoj rivijeri
pripremili su raspored stolova i veceru u skladu sa brojevima prisutnih po razredima koje sam im telefonom izdiktirala nakon prebrojavanja u gimnaziji, a bez ikakve kapare. Cekali su da dodjem uvecer a naplatili bi konzumaciju i nakon vecere, da se ja nisam odmah htjela rijesiti tolikog novca i polozila im avans. Trebalo je jos samo organizirati ulazak - biti na raspolaganju za one koji nisu stigli doci u gimnaziju a ocekuju se na vecernjoj proslavi. Naoruzana spiskovima cekala sam kraj vrata, jer je za neke bilo unaprijed placeno a nisu preuzeli kupon, za neke je placeno a i preuzet kupon, a neki ce se samo pojaviti uvecer, a svi moraju ovjeriti kupone na ulazu, da bi im vrijedili za pice i ulazak u bazen. Medjutim, medju prvih deset koji su prisli ulazu, troje je s osmjehom izjavilo da su zaboravili kupone ... a ja sam imala jos samo dvadesetak kupona, i znala da ce sigurno doci jos desetak ljudi koji ih nisu dobili, a postojala je mogucnost da dodju i oni koji nikome nisu najavili svoj dolazak... ostala sam zaprepastena mogucnoscu da je 30% ljudi zaboravilo kupone, i da necu imati dovoljno listica ni za njih, ni za one koji ce tek doci... pojavljivalo se jos pa jos onih koji su zaboravili kupone... i trebalo je da Gagi dodje i otvori mi oci jednostavnim rjesenjem: oni koji nemaju kupon, a znamo da su platili konzumaciju, nisu visak na hrani... mogu se sluziti svedskim stolom, samo nece imati placenu konzumaciju pica... a to je najmanji problem. I tako neki napokon udjose... dvoje je uvijek pametnije od jednog.
Bilo je malo i multimedije...
trebalo je doduse, da koristimo plazma ekran za prikazivanje starih i novih slika i za kontakt putem Skype-a, ali nismo se bas najbolje pripremili i razmijenili tehnicke detalje tako da prikljucak koji je Sibi donio nije odgovorao izlazu s mog kompa. Zato dogadjanja na ekranu mog laptopa nije bilo moguce pratiti iz vece daljine. Ipak, iskoristili smo internet konekciju koju su nam obezbijedili domacini, pa smo ukljucili u proslavu jos nekoliko ljudi putem online prijenosa dogadjanja... Selma iz naseg, matematickog razreda koja sada zivi u Londonu i u zadnji cas je bila sprijecena da dodje na godisnjicu, bila je na Skype-u cijelu vece i pratila dogadjanja. Ako ste primijetili da se matematicari skupljaju oko kompjutera... to nije bilo radi igranja saha, nego da stanemo pred webcam : )
Jos dvoje iz generacije su iskoristili tu mogucnost i putem Skype-a kontaktirali nekoga od prijatelja. Ali, nije imalo smisla emitirati slide show.
U vezi muzike je bilo malo nesporazuma.
Izgleda da se DJ sasvim oslonio na to da cemo mi donijeti svoju muziku, pa ono sto je sam pustao na pocetku je bilo prilicno mrtvo i neprimjereno... A Sibi je donio muziku na DVD- u dok je oprema koju je imao DJ mogla citati samo CD-ove. Onda smo najprije sacuvali svu muziku na moj komp – prenos je trajao neko vrijeme, a zatim przili nekoliko CD- ova... (sve svoje sobom nosim). Sve je to malo potrajalo, a mislim da se dalo primijetiti kada je pocela «Sibijeva» muzika.
Kako god je dogovor sa Almom Abdagic i njenom grupom «Nebo iznad krajolika» bio napravljen u zadnji cas, dakle tokom posljednje sedmice, tako je i njihov nastup iznenada otkazan - tako reci na sam dan odrzavanja proslave... ili sam barem ja za to saznala tek kod Reska. Ispalo je da su za isto vece imali drugi dogovor oko ponoci te da bi nama svirali do 11:30 ... a u nasem slucaju, zagrijavanje je tek pocelo u to vrijeme.
Hvala svima na komplimentima za organizaciju,
koje dijelim u prvom redu sa Siberom i Gagijem, zatim i sa svim ostalim koordinatorima, a sve primjedbe zbog duzine trajanja proslave u Tropskom vrtu – idu na moju adresu... Bila je to moja pogresna procjena, donesena oko 12:30, kada je ples prvi put kolapsirao, da ce proslava jenjavati a ne pojacavati se, i da cemo se razici oko 2:30. Ipak, DJ je rano spakirao opremu sam, nakon sto je trazeno da muzika prestane kako bi se zapjevalo, pa je i on donio pogresnu procjenu da vise nece biti interesa za njegovom glazbenom podlogom : ) . Bilo kako bilo, opet je tu Sibi uskocio sa svojim Budda Barom.... pa je nesto manje od pola ucesnika proslave preselilo tamo nakon 3 sata.
A nije ni lose promijeniti kafanu – to onda dodje kao novi pocetak ?
Ali, iako je puno toga napravljeno, puno ideja i nije realizirano.
Nismo odrzali «okrugli stol» - razgovor o neiskoristenim potencijalima ove generacije sa predstvanicima nekih institucija koje bi mogle biti zainteresirane za tu temu... jer s njihove strane nije bilo nikakvog odziva. Nismo imali razradjen scenario za centralnu svecanost, nismo skupili sve profesore, nisu bas svi ni bili obavijesteni za odrzavanje godisnjice pa nisu blagovremeno mogli planirati dolazak, nismo realizirali jos neke ideje za popuste generaciji, nismo imali photo prezentaciju, nismo imali muziku uzivo... ali, kako svako zlo ima neko dobro - zbog ovog posljednjeg «nismo» - dakle zbog otkazivanja muzike uzivo - ostalo nam je nesto novaca...
Obracun proslave izgleda ovako:
U Gimnaziji je prikupljeno 118x40 = 4720 KM, te jos nekih 10 KM i 20 EUR,
sto ukupno cini 4770 KM.
Od onih naknadno pristiglih na vecernju proslavu, sedmoro je paltilo konzumaciju na licu mjesta, dakle + 7x40= 280 KM.
Na jednom od okupljanja koordinatora, svi smo se trznuli da platimo pice, dok je Aco platio kompletan racun, pa je predlozio da skupljeni novac bude pocetak naseg fonda solidarnosti. To je jos 85 KM.
Ukupno smo dakle raspolagali sa 5135 KM.
Troskovi su bili slijedeci:
Stampanje info listica 180 KM
141 osoba x 25 KM 3525 KM
Tehnicka oprema i DJ 400 KM
Pice za profesore 85 KM
Ukupno 4190 KM
Razlika : 945 KM.
Na nekim od druzenja koja su uslijedila
tokom sedmice nakon godisnjice, razgovarali smo o upotrebi tog novca.
- Predlozila sam izradu fotografija za profesore, mozda neki poklon zahvale za cistacice koje su se okupile i uredile gimnaziju prije i poslije, fotografije za Gimnaziju...
- Sibi je predllozio - a sto vise pratim kolicine materijala koje Gagi stavlja na svoju stranicu, vise podrzavam taj prijedlog– da se odvoji nesto novca za finansiranje ovog prostora na netu kojeg nam Gagi ustupa i iz svog dzepa placa...
Najveci iznos bi trebalo odvojiti za najvece potrebe,
a to su ipak neke posebne porodicne i zdravstvene situacije. Vise o tome na posebnim temama na forumu. Stavicemo ovo pitanje upotrebe ovog novca kao i pitanje mogucih buducih zajednickih akcijama, na diskusiju.
Izvolite komentirati na forumu : )
Dodala bih jos ono sto sam rekla i u TV prilogu koji se siri ovih dana medju nama.
Ovo okupljanje vrijedilo je svakog truda. Ako su oni kojji su posebno planirali svoja medjunarodna i prekomorska putovanja zakljucili da je vrijedilo doci – cilj je ispunjen.
Nadam se da ce ovo biti samo povod da i mi koji smo jos uvijek u gradu malo vise komuniciramo, i da se udruzimo u nekim korisnim ciljevima... nadam se i da cemo svi zajedno maksimalno iskoristiti mogucnosti ovog medija da se dogovoramo i druzimo.
Veliiki pozdrav svima i – posebno hvala na poklonu, lijepoj i trajnoj uspomeni na ovaj poseban dogadjaj.
Nakon proslave ostalo nam je 945KM .
Od tada, troskovi su bili kako slijedi:
22.08.2007 Kopija snimka RTV Vogsca =10 KM
13.10.2007 Fotografije za pofesore (22 veliki format, 39 10x15) = 47,9 KM
20.10.2007. Kopiranje i oprema printable DVD za profesore (5x11) = 55 KM
Ukupno = 112,9 KM
Na preostalih 832,1 KM dodali smo nesto malo Musha, Aida, Lasta i ja, pa sam, prema dogovorima na forumu i na sastanku 19.12.2007, danas uplatila 900 KM na ime Jelicic Mia, kao pomoc za lijecenje.
Za slijedecu priliku, fond cemo formirati iznova!
---RACUNI-RACUNI-RACUNI-RACUNI-RACUNI-RACUNI----
Voli vas
Ljiljana IV1m
(C) 2011 - Alle Rechte vorbehalten