Sabrana Djela
Dozivljaji i dogadjaji iz onoh dana...!!!
Evo, dogadjaja prvog dana u skoli:
Razred smo dijelili I-11 i mi (I1m). Mi popodnevna smjena. Na samim vratima stvorila se guzva, 1. razred, pravi klinci,guzva bez veze stvorena, naravno. tu smo Baske i ja, a neki onako povisok, plavkast, krenuo na Basketa i gura i ceri se. Baske, naravno reaguje, onako dosta opasno (ne znate vi mog Basketa kad se naljuti, sve prsti, a inace, lafo, miran i cool). kad ovaj visoki ni 5 ni 6 nego glavom Basketa, onako lagano i kaze vidimo se poslije skole. mozete misliti kako smo citav dan planirali kako proci bolje u toj frci. no, nista se nije desilo. plavi visoki se nije pojavio.
Ali pojavio se ubrzo u nasim zivotima kao veliki prijatelj, s kojim smo proveli fine trenutke....i, nedavno, nestao: Pokojni Role - MUSHA
Godina je, cini mi se 1990.
Umrla je baka naseg druga Tome. Naravno, svi mi smo na Barama, na sahrani. Kako obicaji nalažu, vijence, cvijece, krst nose ljudi koji su dosli na sahranu, kako se ko zadesi. E, tu nastaje smijanje (NA SAHRANI!!!). Naime, naseg dragog druga Bocka (Glavu, Bokija ili kako ga ko poznaje) zapadne da nosi krst. Kad je izasao iz kapele sa krstom u ruci, komentar naseg dragog jarana Caje je bio: !Pa, ko dade onoj SOTONI da nosi krst". Sve ostalo mozete sami naslutiti!!!!! - HALA
Moram dodati zgodu s Kiletom i profom latinskog:
Latinski nam je predavala mlada i lijepa Razija Bukva, profa za kojom je slinila sva muškadija iz razreda. Uci ona nas brojeve na latinskom, i cas tece tako sto kaže broj, mi u horu ponovimo, ona ga zapiše na tabli... i sve bi "normalno" do broja 6, kad se Kile oglasio. Kako je on gromoglasno arlauknuo: "SEEEEEEEEKKKKKKKKKKSSSSSSSSSSSSS!!!!!", sirota se Raza sva zacrvenila, smotala, okrenula se prema tabli, ispisala brojeve do 1000... ma do kraja casa nije se smjela okrenuti da pogleda nekog od nas... - MARINELA
Znate da je medju nasom rajom bilo jako puno aktivnih sportista. Medju njima, Dario i Kile su bili reprezentativni primjerci (ostali, bez uvrede).
Kao vrijedni i savjesni sportisti, na treninge su isli prije nastave, poslije nastave, a najvise za vrijeme nastave. Jednom prilikom NEKOME (hajde, neka se sam javi!!!) je palo na pamet da bi bio dobar fol da im se zamijene stvari za trening.
Receno - ucinjeno (naravno da nikoga od umijesanih nije trebalo moliti da se ukljuci u ovu "akciju"!). Njih su dvojica normalno otisli na trening (Dario u "Skenderiju", a Kile na bazen na DIF-u), a mi ostali smo cekali ispred Gimnazije da vidimo sta ce se desiti. Poslije nekih pola sata pred Gimnaziju dolaze obojica (svaki iz svog pravca), vidi nas kako stojimo i u istom momentu pocinju da se prisjecaju svih, a posebno zenskih, clanova nasih familija, i to u, naravno, negativnom i seksualnom kontekstu. Zaboravih, taj dan je padala strahoticna kisa! Da ne duzim; zamisilite sami scenu u svlacionicama: Dario sa vaterpolo kapicom i plasticnim, ojacanim kupacim gacama u kosarkaskoj dvorani, a Kile u sorcu sedam brojeva vecim i u tenama broj 47-48 na bazenu!!! - HALA
Sjecam se sahrane oca Javora Butine (sad je i Javor pokojni) -
covjek je bio osnivac izvidjacke organizacije u BiH pa je i sinu dao ima Javor po izvidjackom znaku (Javor bi uvijek znao reci: suti sreca da je znak javorov list zamisli da su stavili bukvin list). Elem, zove Kile u Oslobodjenje da se stavi smrtovnica sa slijedecim tekstom - DRUGU NASEG TATE i onda spisak od nas petnestak. S druge strane zena slusa onako zbunjeno i kaze: pa mozda bi bilo zgodnije da kazete CIKA BUTINI a i bas je lijepo kad vas ima toliko u porodici??? E kad je Kile ponovio: Ama, valjda mi znamo sta hocemo da pise i stavi DRUGU NASEG TATE onda smo svi prasnuli u smijeh i skontali zbunjenost doticne - PA, TATI NASEG DRUGA - KONJU JEDAN dobaci ko drugi nego Glava... E sad scena druga - sahrana. Ulazimo mi onako u redu u kapelu da izrazimo saucesce a Glava onako nehajno na izlazu, pogleda Kileta i tiho mu rece - DRUGU NASEG TATE, HA - da ste samo vidjeli to izletanje iz kapele, pritiskanje lica dlanovima, oci pune suza (od smijeha naravno) a grupa starijih gospodja koja je stajala po strani i gledala nas prokomentarisase: e ovo je da ti se srce pocijepa - gledaj kako ga zale. Ovo mora da su njegovi IZVIDJACI...- BIJELI
Evo sad mi pade na pamet dogadjaj sa exkurzije:
Kad smo bili u Umagu pronadjemo Baske i ja da imaju konji za jahanje i normalno proradi u nama ono nesto iskonsko - seljacko. Nagovorimo i Milenka da podje sa nama koji nam je odmah rekao - nisam bas najbolji ali bih volio da probam. Baske i ja smo imali dosta iskustva sa konjima (raznih vrsta) i jahanjem i poslije prva dva sata provedena u sedlu pozelimo da jasemo jos. Normalno i Milenko se totalno "primio". E sad posto je u ergeli bilo jos par konja zamole nas vlasnici da dovedemo jos raje da im se promrdaju i ostali konji. Zaletimo se mi i pitamo po raji ko zna da jase. Javi se Mara, kaze jahao je nekad davno pa bi volio opet da proba i normalno Erol sa onim svojim poznatim samokriticnim stavom: pa jebo te sta me pitas gluposti - pa ja se rodio na konju...Elem, i pri samom penjanju na konja Erol nam nije bas odao utisak "profesionalnog dzokeja" ali ipak, krenemo mi lagano i u neka doba, kad stigosmo do jedne velike poljane, pogledamo se Baske i ja, samo osinemo konje - i absolutno svi konji, kao po komandi, potrcase u galop. Nije nam palo na pamet da se zaustavimo dok ne dodjosmo do kraja livade. Okrenemo se lagano, Milenko, Mara i ovaj konjovodac prate nas u stopu a tu je i Erolov konj, samo bez jahaca...Jebi ga nije nam svejedno. Sta li se s njim desilo? Vratimo se mi nazad, kad negdje na pocetku te poljane u crvenom kombinezonu sa sleta, Erol se dize iz trave. Mi ono uplaseni jel sve u redu a Erol gleda u nas i kao: Ma sta vam je - dok sam galopirao vidio sam nesto na zemlji pa sam se samo sageo da dohvatim...Al' ga je dohvatio svaka mu cast...Zamalo mi ne popadasmo sa konja.. - BIJELI
Sjetih se jednog dogadjaja s kim drugim nego s mojim kumom Kiletom:
Dakle fudbalska utakmica na TV-u iskupilo se drustvo kod Kileta u stanu, malo se (malo vise) ucugalo, deremo se vristimo navijamo, u neka doba, super kontra - igrac sam pred golmanom i, kako to obicno u takvim situacijama, biva - promasi 100% sansu. Kile onako iznerviran zamhne rukom i volsebno prodje tom istom, kroz duplo staklo na prozoru. Isjece, ruku, krvi ko vola da si zaklao, ali utakmica traje i sad nit' se njemu ide niti je nama da ga vodimo u hitnu prije kraja. Elem, mi kao iskusni u pruzanju prve pomoci svezemo ga nekako, cisto da ne iskrvari (a i da ne skace) do kraja utakmice. Cim se zavrsilo spicimo do hitne pomoci, tamo ga odmah stavili na sto da ga siju, medjutim, kad su vidjeli koliko je popio kazu mu zbog toliko alkohola ne mozemo ti dati nikakvu anesteziju - moramo te siti "na zivo" . Na to ce im Kile: Pa sta, kako su Partizani u ratu na Igmanskom marsu, bez anestezije im sjekli ruke i noge i pocne da pjeva (urla) na sav glas - PO SUMAMA I GORAMA... Nije mi uopste jasno kako su ga sasili jer su se svi, zajedno sa nama prosuli po podu a on nije prestao da pjeva dok do kuce nismo dosli (i tad je prestao tek pod nasim "udruzenim ubjedjivanjem") ... - BIJELI
Bilo je to u vrijeme dok smo se svi okupljali ispred SOS-a i CDA:
Boris prilazi Kiletu I meni I onako prilicno ponosito: Sta radite veceras? Mislim sto niste u zenskom drustvu? Eto, Ado (Ado Numic) i ja smo bas pokupili neke zenske i nakon pica ih vodimo kod mene (sifra imam prazan stan). U to vrijeme Boris je imao crvenog Renaulta 4. Parkirao ga ispred CDA. Dva tocka na trotoaru, dva na cesti. I kaze meni Kile dok su ona dvojica ispijali ‘’pobjednicko’’pice: Nisam bas siguran da ce oni igdje da idu veceras. I sad Kile, pravi alcak, ode do auta, ne bi mu krivo da malo isprlja ruke usput i izduva skoro do kraja one dvije gume na trotoaru. Uradio je to pravo profesionalno da se ni iz daljine, a bogami ni iz blizine, nije mogla vidjeti bilo kakva visinska razlika. Vrlo skoro dvojica je.... izlaze iz SOS-a sve sa ribama i onako usput: Vidimo se drk..... (pardon my French). Sljedeca scena, j..... ulaze u auto, niko nista ne primjecuje, pale auto i krecu. Nisu presli ni 10-ak metara, Boris je skontao da auto ne ide bas idealno. I naravno imao je sta da vidi kad je izasao iz auta. Uskoro i gospodje ribe izlaze iz auta i vide i one o cemu se radi. Naravno niko jos nista ne sumnja . Boris pronalazi neku pumpu kojom ni djeciju loptu ne bi naduvao za par dana, a da ne govorimo o auto-gumi/gumama. Ali valja se dokazati pred gospodjicama, a valja i stici na zeljeno mjesto. Naredna scena kao iz Alana Forda. Boris se znoji, bori sa pumpom, a sve to naravno smjeseci se A, sljedeca scena je iz Ko to tamo peva sa malim korekcijama. Kile i ja prolazimo, i onako nonsalatno – Pumpaj, pumpaj levatu(umjesto Busi, busi). I tu je sve bilo jasno svima (osim vjerovatno gospodjicama). Poslije se Boris zalio da su mogli da nastadaju, da zezancija i nije bila bas dobra, da ovo i ono. Ali ko gubi ima pravo i da se ljuti. - DARKO
Sator, Jahorina:
Mala soba 3X3 predvidjeno za 4 djevojke iz gimnazije, roditelji se pobrinuli da djeca budu na urednom zimovanju i svjezem zraku , a eto skupa su, nisu same pa je sigurno. Odose tate i mame, nane i dede. i kako sobu napustise doticn, odjeknu zvuk odlazecih auta otvorise se vrata sobe i nastupi agrarna prenaseljenost.U tom trenutku cinilo se cijela generacija na vratima. Uselise se djevojke i decki ( da sad ne nabrajan ko sve,nadam da ce se mnogi prepoznati i nastade sedmica pod nazivom "Glavo luda". Jedino sto nismo znali da jedan tata poznavajuci "generaciju" ostavio u amanet domaru da pripazi,tu i tamo na curice a i kontrolise da je disciplina u svim sobama ok. Kad je covjek jednu noc(jutro) pokucao- nije ni trebao da kuca vec je bilo i otvoreno, proviri jadan iza coska pa samo ocima pokusava da nadje preve nosioce zakupnine i nije ni stiga nesto zausti dobi po ramenu drugarski pozdrav da mu se zanesvjesti i kad sjede na 28 pari skijaskih cipal razbudise ga nasi dobri jarani sa pravom Sarajevskom, a on onako bunovan a i bi mu drago da ako nista drzi pivu u ruci namjesi se, slegnu ramenima i nastavi "ma sve je ovdje u redu vidim ja samo sam vam htio reci da ce sutra biti haladno" Brane odgovori ma kakav hladno vidi ti nas kako smo mi dobro opremljeni( pokaza rukom na jarane i jarnice, vise jaranice nego jarane i nastavi: nego ti cuvaj sebe moj jarane, a ovaj ce ti : Ma dobro rece, cuvaj sebe i zbrisa cojek ko da ga vukovi ganjaju. Mi onako svi puni sebe ........ ha ha kako smo ga sredili .. Kad sutra u podne nacrta se doticni tajo i kuca na vrata ( sad je vec zatvoreno, svi spavaju, poredani ko klade, kome je do skijanja, vrijeme i nije bas neko)Ja se vracam sa prijepodnevnog treninga a on stoji onako i kuca jos (jer cuje sumove) kako ga ugledah, a on se obradova i sav razdragen vice : A ja mislio vi jos spavate , kao da sam nesto cuo, a eto vidim vi vrijedne ( ja sad Boga molim da niko ne otvori vrata jer nema mi druge moram neku scenografiju smisliti). Ma vrijedne, jasta, evo ja sa treninga nesto zaboravila ( tip drugi ne postoje, on konta one druge skijaju) tajo ce ti dalje: nego ja cuo da imate previse stvari i opreme pa pomislim da vratim kuci to, sto vam smeta.U tome se otvaraju vrata...cuje se glas iz sobe kavoj kuci sad cemo i disko............tad pomislih zemljo otvori se - AMRA
Baska Voda, 1986. U glavnim ulogama: Viki (Vitor Prlesi) i grupa Beogradjanki:
Vrijeme: rana zora (11:30), pije se jutarnja kafa. Mi ne mozemo gledati jedni druge, niti sami sebe u ogledalo, a kamoli doticne dame. Prilaze nasem stolu i pitaju Vikija: "Jao, mi smo cule da vi svi Sarajlije znate da gledate u solju. Da li je to tacno"? Viki: "Dobro si cula, jaranice. Tacno je. Hoces da ti gledam u solju?". Ona:"Naravno". I popije kafu - ESPRESSO!!!! Viki uzima solju i vazno razgleda, okrece je, razmislja, i konacno kaze:
"Jaranice, ovdje imas dva puta. Prvi put ces dat' meni, a drugi put kome god hoces od mojih jarana!!!"
Mi smo se svi poslagali po zemlji, a ne moram naglasavati da do kraja ljetovanja nismo vidjeli doticne dame! - HALA